A 1 A

00:57 h. Petak. Noć.   sjedim u sobi, upravo došao, sipam lagano jednu duplu votku, sjedim na papiru od drine ‘obične’, razlog : sušim pokvašen bijeli papir skinut sa celofana da bih smotao j u njeg. Zasto uvijek zaboravim kupiti rizle. Heh, tako male, sitne i nebitne a ipak, kad ih nemaš, joj… Dok se…

Nastavi čitanje →

F 01

Život… Osjećanja… Sjećanje… Misao… …ponos… Čudno je to. Samim shvatanjem da treba nastaviti, da je predaja poniženje, da uvijek ima izlaz, uvijek ima način. ”Šta misliš zašto i ko je tome kriv?”,…, ”Zašto šutiš…”,…, ”Molim te, reci, samo reci da znam.” ”To neće i ne može promijeniti ništa što je bilo do sada, može nam…”…

Nastavi čitanje →

…u boci!

Hmm. Khh. Hm. Da. Velika je vjerovatnoća da bi nešto tako moglo imati pozitivan ishod, ne samo za mene, ne za tebe, ne za vas. Za sve nas. Pokušati nije problem, problem je paranoja koju izaziva ‘onaj’ osjećaj, Lijepo kajanje radi neuspjelog pokušaja, kazna. Hmm. I opet razmišljanje. I tako svaki dan… Miladin Šobić, poznat…

Nastavi čitanje →

Jutro

Kafa s mlijekom i jednom kockom secera, tastatura, puna glava nekih ‘glupih’ misli, radno mjesto… Ponekad se pitam kako to da ne pominjem monotoniju vec dugo, a oko godinu i dva tri mjeseca je svaki dan ovakav, ne uzimam slobodne dane, necu uzet ni odmor. Sve radim sve cinim da zaboravim, ocigledno to ne zelim…

Nastavi čitanje →